Category Archives: Budućnost

Drowners

Hvatači za slamku (Drowners) su malobrojna sekta koja vjeruje da su globalno zagrijavanje i potop uvod u bolji i pravedniji svijet; njihova sveta knjiga je “The Drowned World”, a po sunčanom danu slušaju stvari kao “Umbrella”. Pozdravljaju se rukom podignutom u visini grudi i riječima “May the Waters rise this high”.

Ja, robot?

“Ywkatsu-san, dosta je bilo blefa. Neće me prevariti ta trodnevna brada, znojava košulja niti perzistentni kašalj. Posmatrao sam vas ovih mjeseci… čovjek naprosto ne može igrati tako pravilno. Znam da ste robot. Karte na sto…”

Predigra

Horasio Ferer je i dalje živ, onako penzionerski u ulici Alvear na Rekoleti. Ne izlazi mnogo, ali rado uzvrati pozdrav prolaznicima. Iako rođen na suprotnoj obali, u Montevideu, još krajem šezdesetih je obećao da će se ponovo roditi u Buenos Airesu. Kada tako postavite stvari, starenje ne bi trebalo da predstavlja neki problem (osim kad bole krsta, popušta prostata i kasni penzija :) )

Ovo je mogući prevod tog obećanja – Preludio para el año 3001.

Rodiću se ponovo u Buenos Airesu – jedne junske večeri, sa strašnom željom da volim i živim, konačno ću se opet roditi, biće trihiljadeprva, i jesen, nedjelja na trgu San Martin. A tri psića lutalice lajaće na moju sjenku, dok sa skromnim prtljagom stižem iz onostranog i kleknuvši u moju La Platu (divnu i prljavu) umijesiću sebi novo neumorno srce od blata i soli. Prići će mi čistači cipela i pajaci i vještice, moji besmrtni drugari, vičući mi – “Hajde, ‘ej! Rodi se, rodi, ‘ajde mali, uleti brate kad je gusto… al’ zar nije tako dobro umrijeti i roditi se?!”

Rodiću se iz stvari za kojima čeznuh dugo, kućna božanstva će šapnuti – “Vratio se…!” , poljubiću uspomenu na tvoje davno usnule oči i završiću ti onu (na pola ostavljenu) pjesmu. Pojaviću se iz voća i pijačne gužve, u kafeu punom dremljive prašine, u međuzvjezdanom metrou (od Majskog trga do Saturna) i u štrajku radnika na Jugu… Ali vidjećeš da ću se roditi godine trihiljadeprve, među svim onim klincima kojih nema (al’ će doći), sići ćemo na Zemlju, našu zemlju i kunem ti se da ćemo Buenos Aires opet iznova podići. Nosiću karanfil sa druge planete za reverom, pa i da se niko više ne rodi – evo ja ću! – grade tridesetprvog vijeka, samo da znaš – rodiću se, roditi ponovo!

things gonna slide

“The future is quiet different to the present. The one thing it has in common with the present is that we'll still call it present even though it's the future”
Flight Of The Conchords

Prije pola vijeka u budućnost se gledalo hrabro: pedesetih i šezdesetih nekako se podrazumijevalo da će automobili jednom letjeti a točkovi su odbačeni kao nepotrebni i ružni. Očekivanje jedne slavne budućnosti dalo je krilca čak i kolima koja su ostala na zemlji (i na točkovima), izgledala su flight-ready i bilo je samo pitanje dana kada će im nevidljiva ruka napretka ugraditi antigravitacioni pogon. Kako se budućnost približavala, optimizam svemirske ere je postajao sve oprezniji i točkovi su se vratili. Tako su sedamdesetih i osamdesetih  budućim nebom i dalje letuckala buduća kola (i to hibridna: malo leteća a malo japanska :) mada prilično nesigurno, kao da svakog trenutka mogu ostati bez razloga koji ih drži u vazduhu. U jednom trenutku su aterirala, malčice posramljeno, i šmugnuvši u sporednu ulicu osjećala malo krivice zbog iznevjerenih očekivanja tolikih prethodnih generacija, ali ih je poslije svega nekoliko kilometara obuzimalo veliko olakšanje jer je pritisak vjere u progres (dovoljno jak da decenijama savladava gravitaciju) iznenada nestao. Krajem dvijehiljaditih, budućnost je konačno stigla. Let je završen a točkovi se ponovo podrazumijevaju. Ostaje samo da vidimo šta će ih okretati…

Hold your horses!

“Nemamo mnogo vremena, Wang! Ja sam ti iz budućnosti i ovdje sam da ispravim najveću grešku u životu. Ne smiješ prodati bubreg da bi kupio iPhone, jer će izaći aplikacija koja ti omogućava da svoj telefon koristiš kao bubreg. Aplikacija je za Android…”