“The day is gonna come when we find out”

Iako staro tačno 190 godina, groblje na Rekoleti je veliki i uredan nekropolis sa ulicama, avenijama, drvoredima i dobro uhranjenim mačkama. Pošto vrijeme malo sporije protiče ispod grobljanskih čempresa i platana, na miru se može posmatrati ko je sve bio neko i nešto u protekla dva vijeka. Grobovi iz XIX vijeka nose prezimena starih argentinskih familias patricias, a od početka XX vijeka masovno se pojavljuju razni Pelegriniji, Koeni,  Nalbandijani,  O'Hare i Šarapovi.  Zombi-turisti se po vrućini vuku alejama tražeći Evitin grob koji su brižne domaćice već posjetile tokom prijepodneva, ostavivši svježe cvijeće i pisamca sa molitvama za Kristinino zdravlje, dug život i treći mandat.

Poznato je da je, samo po sebi, umiranje već dovoljno nezgodno – ali ono predstavlja tek manju neprijatnost u odnosu na sahranjivanje na Rekoleti. Mjesto na groblju je skoro nemoguće dobiti – lista čekanja je ogromna, kupovina i iznajmljivanje su zabranjeni a novi mauzolej se može graditi samo ako se neki stari  sruši usled dotrajalosti i u skladu sa planom ekshumacije.  “Ništa se ne mijenja, procedure ubijaju. Zato je Rekoleta jedno od rijetkih mjesta na kojima  i dalje živi duh starog Buenos Airesa” – smije se sarkastični komentator sopstvenom izboru riječi :)

Ovaj tanatokonzervativizam je razlog zbog kojeg bi ovdje, umjesto agresivnih undeadova iz pop-kulture, čovjek mogao očekivati samo nekog zbunjenog, prašnjavog mrtvaca koji sa buketom suvog cvijeća pokušava da nađe put do izlaza da bi otišao u posjet svojoj baba-tetki na groblju Čakarita:
“Čekaj malo”, pomislio bi on kada bi proces mišljenja bio nezavisan od postojanja živih moždanih ćelija  “Zar nije trebalo da skrenem desno pored generala Lavašea, pa onda petnaest grobova dalje pored vrata gospođe Tibije… ooo, pazi ti to, i fontanu su joj postavili. Njoj. Ništa mi se ovo ne sviđa… I otkud, dođavola, svi ovi Talijani?”- prazne duplje uzalud pokušavaju da čitaju kitnjasta slova erodirana sve kiselijim kišama. Trebalo bi pitati nekoga, ali pokojni gospodin je suviše uglađen da bi prepadao ljude unaokolo. Osim toga, mala je vrerovatnoća da bi se uopšte razumjeli.  Muve su, što bi se reklo, još i bile neko društvo.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

w

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: